Добредојдовте
  • Users with e-mails at mail ·ru, aol ·com and gmx ·com to contact admins for registration.
  • Новорегистрираните членови повратниот одговор од форумот за активирање на сметката нека го побараат и во Junk на нивните пошти.
  • Сите регистрирани членови кои неучествуваат во дискусиите три месеци автоматски им се брише регистрацијата

 

Thread Rating:
  • 0 Vote(s) - 0 Average
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
Б-4 ИЗГРАДБА НА ПУТИНОВСКИ ЕНТИТЕТ НА БАЛКАНОТ
Author Message
ЈорданПетровски Online
ЈорданПетровски-ЦРНИ
*****

Posts: 13,839
Joined: Mar 2010
Reputation: 36
#1

Quote:Inicijativa B-4 ili ustrojavanje putinovskog entiteta na Balkanu







[Image: Pupovac_dodik_vucic.jpg]


14.12.2016
Inicijativa B-4 je politički plan proruskih oporbenih stranaka u balkanskim zemljama o stvaranju t. zv. izvanblokovske sigurnosne arhitekture na Balkanu preko navodne vojne neutralnosti četiriju balkanskih zemalja — Srbije, Crne Gore, Makedonije i BiH, što bi trebalo biti očito nadomjestak Beogradu za velikosrpske teritorijalne gubitke u ratovima što ih je Srbija 90-ih vodila protiv susjednih država
Ne treba se bojati histeričnih srbijanskih kleveta i napadaja na Hrvatsku, unatoč tomu što srbijanska promičba ima svoja uporišta u dijelu medija registriranih i u samoj Hrvatskoj.
Oni, naime, ne samo da figuriraju kao ispostave sve agresivnije beogradske politike, nego se ta obavještajna i promičbena činidba naslanja na sad već bogato srbijansko špijunsko iskustvo u Hrvatskoj iz 19. i 20. stoljeća.
U promičbeni rat protiv Hrvatske spada i pokušaj Aleksandra Vučića da od Moskve prikrije svoj pristanak na zahtjeve iz Bruxellesa da se iz Niša u jugoistočnoj Srbiji izbace Rusi, koji tamo imaju svoje operativno središte, odnosno jednu vrstu vojne baze, a na što je tijekom posjeta Beogradu upozorio ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov.
Rusi u Vučića nemaju povjerenja, kao na primjer u Tomislava Nikolića, jer je Vučićeva obitelj tijekom nedavne povijesti navodno u više navrata mijenjali vjeru, a i pripadnost naciji.
Vučićevu pak nemogućnost da normalno vlada bez svakodnevne uporabe Hrvata i Hrvatske čak i socijalni psiholozi obrazlažu kao nemogućnost izlaska iz vlastite podsvijesti koja ga na ovaj ili onaj način podsjeća na nedovoljnu i neiskrenu pripadnost srpstvu i svetosavlju.
>>Plenković: S Bidenom nisam razgovarao o blokadi Srbije
Bez obzira na ta psihološka naklapanja, ali i Vučićeve političke želje, Rusija se poprilično dobro učvrstila u Srbiji pa iz nje nastoji proširiti područje svoga gospodarskoga, a onda i vojno-političkog utjecaja na druge susjedne zemlje.
Vidi se to vrlo jasno iz  poruke ministra Sergeja Lavrova koji se poziva na nekakav „Forum slavenskih kultura iz Slovenija“ koji navodno traži očuvanje „zajedničkoga jezika, tradicije, kultura i međuljudskih dodira".
Ljudi, kako kaže Lavrov, osjećaju svoju zajedničku povijest, zajednički identitet pa ne žele postati žrtvama novih podjela u NATO savezu. Ruski ministar je naravno svoju diplomatski odmjerenu poruku zamotao u već dobro otrcanu panslavističku ideju, a koja bi svoj regionalni i svojevrsni južnoslavenski državni okvir trebala dobiti u spomenutom planu B-4, što ga je dopredsjednik ruske Dume Sergej Železnjak plasirao preko srbijanskih medija.
Riječ je, naime, o navodnoj inicijativi nekih oporbenih stranaka u balkanskim zemljama o formiranju izvanblokovske sigurnosne arhitekture na Balkanu razvojem navodne vojne neutralnosti četiriju balkanskih zemalja (B-4) — Srbije, Crne Gore, Makedonije i BiH, što bi očito trebalo biti nadomjestak Beogradu za velikosrpske teritorijalne gubitke u ratovima što ih je Srbija 90-ih godina vodila protiv susjednih naroda i država.
Da se ne radi tek o politici „šake jada“ istočno od rijeke Drine, svjedoči i cijeli niz političkih operacija. One na ovaj ili onaj način, ne samo da idu u prilog širenja ruskoga utjecaja na Balkanu, nego s dobro naučenim lekcijama iz političke taktike, Moskva, kako se pokazuje, stoji iza većine tih financijskih i političkih pothvata.
Uz već poznato savezništvo s Erdoganovom Turskom, koji uspješno ucjenjuje EU novim valovima islamističkih migranata, proruski je kandidat nedavno pobijedio na izborima i u Bugarskoj, koja graniči s Turskom.
Ruske su operacije u Makedoniji paralizirale zemlju, a neodlučeno izborno stanje između VMRO-a i socijalista, koji po tradiciji naginju Moskvi, zemlju će gurnuti u ovisnost o albanskim strankama.
Kako su i u Rumunjskoj vlast upravo ovih dana osvojile socijalističke snage mogao bi i tamo biti ugrožen NATO savez.
U bosanskohercegovačkom dijelu politike Republika Srpska je listom uz Putina pa se one oporbene snage što ih ruska politika spominje kao svoj oslonac u pojedinim balkanskim zemljama očito nalaze u Federaciji BiH.
Zbog savezništva s Erdoganom Moskva ne treba računati na protimbu svojoj politici među Izetbegovićevim pristašama, koji su očito dogovorno nedavno nasrnuli, kao otvoreni islamisti, na hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović. 
 Jedina pak snaga koja se protivi takvoj politici su hercegbosanski Hrvati, nu oni nažalost zasad nemaju ustrojen vlastiti prostor kojeg bi u slučaju potrebe bilo bar lakše braniti.
Zato, bez obzira na lokalne protimbe Srba i Bošnjaka u BiH, kad je u pitanja strategija Moskve, obje će strane - srpska i bošnjačka - naći u tomu svoje probitke. 
 Za razliku od BiH, inače tradicionalno povezane s istočnjačkim Otomanima,  Crna Gora je zbog svoga nacionalnoga ponosa znatno složenija za možebitnu provedbu ruskoga plana B-4. 
 Naime, unatoč snažnoj srpskoj manjini u Crnoj Gori, među Crnogorcima postoji jaka svijest o stoljetnoj državnopravnoj tradiciji, koja počiva na staroj dukljanskoj srednjovjekovnoj državnosti. 
 Upravo je ta svijest na udaru velikosrpskih promičbenih valova koji svakodnevno sa sjevera zapljuskuju nasljednike dukljanske državnosti.
Velikosrbi smatraju kako su crnogorsku naciju i državnost na temelju povijesne Crvene Hrvatske izmislili crnogorski velikani Sekula Drljević i Savić Marković Štedimlija. 
 Crnogorci su suveren narod pa mu nisu potrebni skrbnici iz drugih država, a ponajmanje iz Srbije. To što se nekad srednjovjekovna Crvena Hrvatska prostirala daleko na jug danas je manje važno od činjenice da u neovisnoj Crnoj Gori autokefalna Crnogorska pravoslavna crkva ne može doći do izražaja od sve agresivnijega djelovanja svetosavske Srpske prvoslavne crkve, koja je tijekom jugoslavenskih diktatura u 20. stoljeću požderala uz Crnogorsku, Makedonsku i Hrvatsku pravoslavnu crkvu, a pravoslavne vjernike Crnogorce, makedonce i Hrvate pretvarala u Srbijance.
Upravo odatle i dolaze prijetnje Crnogorcima kako će, ako se vežu uz NATO i Hrvate, postati crvenohrvatska tvorevina utemeljena na dukljanstvu kao nacionalnoj ideologiji, što će poticati stvaranje crnogorskoga jezika i potiskivanje ćiriličnoga pisma, konstituiranje autokefalne Crnogorske crkve i prihvaćanje unije, odnosno jedinstva s Rimokatoličkom crkvom. 
 To će, prijete velikosrbi, postupno voditi pokatoličenju Crnogoraca, na način kako je to bilo i u srednjovjekovnoj Duklji. 
 Nu Crnogorci su dovoljno samosvjestan narod pa mu ne će trebati skrbnici ni iz Srbije ni iz SPC-a, ali će zbog brojnije srpske manjine biti stalno pod velikosrpskim paljbom da uđu u već spomenuti B-4, kako bi Rusija imala otvoren izlaz na toplo more. 
 U otporu toj strategiji prijateljstvo s Hrvatskom samo im može pomoći.
 
Ivan Svićušić / Hrvatsko slovo

HRsvijet
15-12-2016, 12:17 AM
Reply
ЈорданПетровски Online
ЈорданПетровски-ЦРНИ
*****

Posts: 13,839
Joined: Mar 2010
Reputation: 36
#2

Quote:Četnički gedžovanluk nema mjesta u uljuđenoj Europi 




[Image: Aca_vucic_nikolic.jpg]
  •  
14.12.2016
Ako i zanemarimo pravilo (i činjenicu) da nema članstva u Europskoj Uniji bez prethodnog članstva u NATO savezu – nije li najnoviji primjer Crne Gore dovoljno očit(?) – onda sasvim razgovjetno treba izreći nikad glasno izrečeni stav Brisela da Republika Srbija baš nikad nije pripadala europskom uljudbenom krugu i nikome neće nedostajati u Europskoj Uniji.
Čak i Rusi zaziru od Srbije (i za njihov ukus Srbija je uljudbeno potkapacitirana), ali s obzirom na planove koje su imali s Crnom Gorom i njezinim pomorskim lukama nije im bilo mrsko izigravati prijatelje Srbije i njihove saveznike. Rusko-srpsko prijateljstvo je uistinu samo srpski mit, dovoljno je prisjetiti se sovjetskog „oslobođenja“ Beograda 1944. godine.
To razvikano rusko-srpsko prijateljstvo posljedni je put stavljeno na kušnju za vrijeme savezničkog bombardiranja Srbije 1999. godine. I kako je to Rusija onda pomogla Srbiji: nikako! Poslala im je nekolicinu zborovođa i isluženih opernih pjevača da svojom pjesmom rastjeraju savezničke bombardere?! Kina je pomagala, dok nije dobila pun pogodak krstarećom raketom u svoje veleposlanstvo u Beogradu. Rusija ni toliko nije željela riskirati, ali mit o rusko-srpskom pobratimstvu je uspješno preživio.

„Srbija na istoku“ je čuveni naslov srbijanskog autora Svetozara Markovića napisan prije gotovo sto i pedeset godina, i u toj knjizi razgovjetno je opisana srbijanska kulturološka pripadnost turskiom epigonstvu i vazalstvu. Srbija je očito dio turskog etnosa. I na tim je pozicijama i danas Srbija usidrena i tu ostaje, na Istoku.
Aktualna podjela interesnih sfera na Balkanu napravljena je još na Jalti i crta razgraničenja ide od Subotice pravom linijom do Kotora. Poteškoća je bila u tome što nitko od kreatora s Jalte nije računo da će Titova Jugoslavija i sâm Tito toliko potrajati pa je „završni račun“ za neko vrijeme odgođen. Ovih se godina geopolitički zemljovidi i interesi kalibriraju prema dogovoru s Jalte; razgraničenje s Rusijom sve je očitije i opipljivije. Usprkos dugo pripremanom državnom udaru u Crnoj Gori u listopadu ove godine, Rusija i Srbija nisu uspjele u svom naumu: Crna Gora postaje punopravnom članicom NATO-a, eventualno članicom EU-a preko svog jamca i zakrilnika Italije. Sličan se scenarij pristupanja euroatlanskim integracijama predviđa i za Republiku Kosovo, a intenzivno se mjeri i odvaguje što s BiH i s Makedonijom u euroatlanskim integracijama.

S obzirom na ideološke i vojne rusko-srbijanske poslovne-političke veze te zajedničke vojne manevre, Republika Srbija je debelo izvan igre za ulazak u NATO. Ruske su službe davno odradile Srbiju, kompletan političko-vojni establishment, još za vrijeme SSSR-a i SFRJ. A to je i danas u naravi isti sovjetski um ugrađen u azijatsku despotiju i srpski bizantizam s mrtvačkom glavom na crnoj zastavi, upravo onoj koju je svijet vidio prigodom četničkog ulaza u Vukovar.
Saveznici i demokratski svijet sa Srbijom se obilno rugaju i perfidno poigravaju, toliko je hvale da bi i oni najnaivniji politički analitičari morali shvatiti da se iza osmjeha krije velika batina, a ova vika danas oko otvaranja poglavlja 26, sutra oko poglavlja 23, samo je igrokaz visoke politike i neiskrena podrška Aleksandru Vučiću, jer umjerenijeg četnika u Srbiji nema. Zaudaraju ove europsko-američke pohvale i prenemaganja sa Srbijom, i uskoro slijede otvoreni šamari. Ne treba zaboraviti da su Saveznici 1999. godine bombardirali Srbiju i da bombardiranje Srbije (drugim sredstvima) još nije završeno.
U toj političkoj igri Republika Hrvatska samo je EU glasnogovornica primjedbi o Srbiji i njezinom napredovanju prema redovitom članstvu u Europskoj Uniji. Od kad je Ujedinjeno Kraljevstvo u fazi napuštanja EU, Srbija je izgubila svog velikog podupiratelja i zagovornika - posljednjeg.
Pristupni pregovori Srbije s EU su neostvarivi ne samo za Vučićevu i Nikolićevu Srbiju, već za bilo kakvu četničku Srbiju, a pokazalo se da „demokratska“ Srbija ne može biti drugo nego četnička i zato je sav taj medijski cirkus oko otvaranja pristupnih poglavlja posve neostvariv politički događaj. Srbija je na svaki način nevažna i beznačajna i za Republiku Hrvatsku jer je Schengenski granični režim jedino rješenje stakvim susjedom. Baviti se Srbijom je pravi gubitak vremena, nije čak ni zabavno i nema mjesta likovanju. Srbija će ostati maleni otok, komadić sovjetskog uma zaokružen zemljama članicama NATO-a: zemlja bez mora, bez prometnica, bez kulturološkog fundusa krcata guslarskim lažima, četništvo opsjednuto mitovima o izgubljenim bitkama i ratovima. Srbija je trajna fleka judeokršćanske uljudbe s ogromnim raskoracima sa samom sobom na koju ne treba trošiti vremena, jer nikom ozbiljnom nije važna.
Republika Srbija je srebreničkim pokoljem i pokoljem na Ovčari, na primjer, zorno pokazala svoj stav nesrpskom stanovništvu i način na koji rješava manjinska pitanja, a otvaranje ovih i onih poglavlja, srpsko-srbijanski prkos, laži i prijetvornost služi samo za domaću uporabu („nanositi lokalno“) i nikoga više ne može zavarati.
 
Mila Marušić


HRsvjet
15-12-2016, 01:23 AM
Reply