Добредојдовте
  • Users with e-mails at mail ·ru, aol ·com and gmx ·com to contact admins for registration.
  • Новорегистрираните членови повратниот одговор од форумот за активирање на сметката нека го побараат и во Junk на нивните пошти.
  • Сите регистрирани членови кои неучествуваат во дискусиите три месеци автоматски им се брише регистрацијата

 

Thread Rating:
  • 0 Vote(s) - 0 Average
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
Ulaganja u Srbiju i Hrvatsku(I Makedoniju) nisu moguća
Author Message
montehristo Offline
Неверен Тома
*****

Posts: 1,425
Joined: Aug 2010
Reputation: 30
#1

Quote:Ulaganja u Srbiju i Hrvatsku nisu moguća

Stanje u dvije najveće države nekadašnje SFRJ takvo je da su mnogi koji bi se pozabavili njihovim ekonomijama stali kao opareni i sa užasom konstatiraju kako je projekat razbijanje jedne multietničke zajednice u osnovi označio razbijanje ljudske civilizacije u cijelini na tim prostorima.

Kako u svojoj osnovi komentirati podatak da u efektivnom tržištu u obe te dvije zemlje, a radi se o Srbiji i Hrvatskoj, u ekonomskom životu učestvuje tek jedva 17,8 posto.

Toliko naime, kada ogolimo sve ekonomske pokazatelje koje prezentiraju službeni statistički biroi ostane aktivna stanovništva koje može svojim sredstvima neovisno participirati u društvenim događanjima tih zemalja.

Ako tome pridodamo razne službenike i ostalu prateću nadogradnju sa penzionerima, tada se postotak povećava na nekih dvadeset sedam posto i ima tendenciju pada. Koliki je pad u samo godinu dana govori činjenica realnog trgovačkog prometa u marketima samo jednog segmenta tržišta.

Pogledamo li pogranični promet,odnosno ako pogledamo kako se kreće promet u mega centrima na obe strane zajedničke granice Srbije i Hrvatske, te ga usporedimo sa nekim ranijim pokazateljima, uviđamo da je ukupna platežna moć, a time i realna participacija stanovništva obiju država u trgovini na malo neznatan i da je tzv. šoping tura okrenuta u samo jednom pravcu, ali i isključivu za kupovinu dijela prehrambenih proizvoda.

No, ono što u tom promatranju uvelike iznenađuje jeste, kako se u toj trgovini uglavnom pogodnostima jeftinije trgovinske strane služe ljudi koji su na socijalnom dnu-socijalni slučajevi, penzioneri i sitni poduzetnici.

U svakom slučaju kategorije koja je tu najbrojnija, nezaposlenih nema, jer oni sa obe strane Srpsko-Hrvatske granice nisu ljudi. Oni su brojevi kojih bi se aktualne nomenklature najradije riješile, ako treba i uskraćivanjem ostalih ustavom proklamiranih prava,npr. pravom na rad i zdravlje.

U Hrvatskoj je situacija još zamršenija, jer se tu podijele kreću i u cilju isključivanja svih manjina iz društvenog i ekonomskog života zemlje. To je dodatno odbilo svaki pokušaj ekonomskog ozdravljenja te države, kroz tzv. investicije.

U Srbiji je stanje tog dijela nešto drugačije, ali ne i bolje. Tamošnji pokušaji onih koji su izgubili rat, da ga revizijom povijesti kroz razne manifestacije, pa čak i kroz kulturu, serijom "Ravna Gora", nesigurnima čine sve one koji svoju filozofiju postojanja temelje na Jalti i za koje su četnici i ostali-kvislinzi i ništa više.

Svi pokušaji tamošnje koalicije umjerenih četnika i socijalista da reformiraju državu i ekonomsku politiku Srbije, sve je samo ne prirodno određenje državne politike prema nekom suvislom razvoju.

Uglavnom se kao i u susjednoj Hrvatskoj friziranjem podataka o stanju države i nacije, nastoji reći ono što svi znaju. Zemlja sa oko osam milijuna stanovnika, nije stabilan faktor za ulaganje.

Radna snaga u obe države je potplaćena i nemotiviranja za rad, a jedna kasta sebi pripisuje privilegije koje u osnovi dovode do multipliciranja onoga što investitor nevoli-korupcije.

Ova je politika je raširena u svim segmentima koje kontroliraju vlade tih država, te su uglavnom one, tj. vlade generatori koruptivnih djelovanja u društvu. A glavni promotori te korupcije su političari glavnih stranaka, nespremni na moderno kapitalističko poslovanje.

Suočene sa nedostatkom vjernika, moralnim padom, gubitkom pastve, praznim hramovima i crkvama, a sve zbog rapidnog odljeva stanovništva iz tih dviju država, vjerske zajednice počinju napokon locirati pravi epicentar problema.

Ipak, oni koji su pokušali pomoći ovim dvjema zemljama, nakon samo dijela ekonomskih pokazatelja, traženja nakon toga da se promjene stvari na terenu, te odbijanja političkih i ostalih elita da to učine stoje na granicama i čekaju da cijeli projekat tzv. "antibirokratske revolucije" propadne i na vlast dođu oni koji su kooperativniji, jednom riječju normalniji u sagledavanju problema koji ih okružuju.

Bez slobodnog poduzetništva i smanjenog opseha zaposlenih u državnom i paradržavnom aparatu tamo nema života. A nema ga i zato jer država ne djeluje edukativno na one koji zbog svoje konstitucije i svijetonazora nisu navikli raditi otvorene i po pravilima otvorena tržišta, u kojem je samo održivi razvoj, realan prostor za ulaganja i normalan život.

‘What has been will be again, what has been done will be done again; there is nothing new under the sun‘ ( Eccl. 1:9).
07-01-2014, 01:02 AM
Reply